Sve češće se postavlja isto pitanje, i među građanima i među povratnicima:
zašto su cijene u hrvatskim trgovinama visoke kada su plaće osjetno niže nego u zapadnoj Europi?
Odgovor se ne svodi na jedan razlog, ali se vrlo često vraća na istu točku – ovisnost o uvozu.
Hrvatska danas: uvozna svakodnevica i europske cijene
Velik dio proizvoda koje svakodnevno kupujemo – hrana, piće, higijena, industrijska roba – dolazi iz uvoza. To znači da se cijene u hrvatskim trgovinama ne formiraju prema hrvatskim plaćama, nego prema:
- europskim nabavnim cijenama
- troškovima logistike i energije
- maržama trgovačkih sustava
Posljedica je jednostavna: kupujemo po cijenama koje su bliske zapadnoeuropskima, ali s bitno nižim primanjima.
Bi li više domaće proizvodnje automatski snizilo cijene?
Ovdje je važno biti realan.
Veća domaća proizvodnja ne bi preko noći učinila Hrvatsku jeftinom zemljom, ali bi promijenila nekoliko ključnih stvari.
Manja ovisnost o uvozu
Ako bi se više proizvodilo osnovnih proizvoda, posebno hrane i prerade, Hrvatska bi bila:
- manje osjetljiva na poremećaje na globalnom tržištu
- otpornija na nagle skokove cijena
- stabilnija u opskrbi
To ne znači da bi cijene dramatično pale, ali bi bile predvidljivije i manje podložne šokovima.
Više proizvodnje znači više stabilnih prihoda
Jedan od glavnih problema Hrvatske nije samo razina cijena, nego činjenica da premalo ljudi sudjeluje u stvaranju dodane vrijednosti.
Ako se poveća proizvodnja:
- raste broj stabilnih radnih mjesta
- širi se baza onih koji primaju redovita primanja
- jača domaća potrošnja
Drugim riječima, problem nije samo što je roba skupa, nego što premalo ljudi ima plaću koja tu cijenu može pratiti.
Domaće ne znači nužno jeftino, ali znači održivije
Često se čuje da bi domaća proizvodnja automatski značila niže cijene. U praksi to nije uvijek točno:
- mala proizvodnja često je skuplja
- energija i rad nisu jeftini
- ekonomija razmjera je ograničena
No domaća proizvodnja ima druge prednosti:
- novac ostaje u zemlji
- stvaraju se lokalna radna mjesta
- smanjuje se ovisnost o vanjskim tržištima
Dugoročno, to pomaže smanjiti jaz između cijena i plaća, što je ključni problem današnjeg
standarda.
Zašto Hrvatska danas ne proizvodi više?
Zato što proizvodnja zahtijeva:
- dugoročnu strategiju
- stabilna i jasna pravila
- administraciju koja ne koči ulaganja
- strpljenje i ulaganja bez brzog povrata
Umjesto toga, Hrvatska se često oslanja na:
- uvoz kao najbrže rješenje
- potrošnju kao glavni pokretač rasta
- kratkoročne mjere umjesto sustavnih rješenja
Kako to vide povratnici?
Povratnici vrlo brzo primijete kontrast:
- cijene su slične onima u Njemačka ili Austrija
- plaće su znatno niže
- velik dio robe je iz uvoza
Kod mnogih se tada javlja pitanje:
ako već plaćamo europske cijene, zašto nemamo uvjete da ih lakše podnesemo?
Zaključak
Više domaće proizvodnje ne bi čudesno snizilo cijene, ali bi:
- smanjilo ovisnost o uvozu
- povećalo broj stabilnih radnih mjesta
- ojačalo domaću ekonomiju
- dugoročno približilo plaće stvarnim troškovima života
Dokle god Hrvatska više uvozi nego što proizvodi, cijene će pratiti europsko tržište, a standard će zaostajati.
Zato rasprava o cijenama ne počinje u trgovini, nego u pitanju koje se rijetko postavlja dovoljno jasno:
što i koliko smo u stanju sami proizvesti?